Zamanjin latinski prijevod Odiseje

Bernard Zamanja (alias Brno Džamanjić, Bernardus Zamagna) rođen je 1735. u Dubrovniku, gdje je i umro 1820. Obrazovan u isusovačkom kolegiju u rodnom gradu, školovanje je nastavio u Rimu gdje su mu predavali njegovi sugrađani Ruđer Bošković i Rajmund Kunić.

S potonjim je Zamanja dijelio afinitet prema prevođenju s grčkog na latinski. Obojica su pripadala književnom društvu Academia Arcadia koje je nastalo u Rimu kao reakcija na barok.

Članovi, koji su se nazivali Arkađanima, promovirali su neoklasicistički il buon gusto. Njihova su estetska načela došla do izražaja u Kunićevim i Zamanjinim djelima. Kunićeva Ilijada i Zamanjina Odiseja bile su interpretacije Homera u kojima su prevoditelji pokazali svoju erudiciju i vještinu u sastavljanju stihova na latinskom te publici pružili rafiniranu neoklasicističku epiku.

U oba djela primjetan je utjecaj rimskog pjesnika Vergilija. Zamanja je pokazao osobitu inventivnost u prevođenju tradicionalnih homerskih epiteta. Zamanjina je Odiseja prvi put izdana 1777. u Sieni, a kasnije je još objavljena u Veneciji i Zadru.

Tekst se trenutačno obrađuje u sklopu projekta Hrvatska neolatinistička epika na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu